Razumjet će ko zna razumjet

Okupljanje porodice, priča, jelo i tako to. A kad nesta meze poče priča bezveze. Svako priča svoju priču i brine svoje brige. Dobro, tako i treba.
Ali nema pretjerane pomoći za brige drugih. Čak ni za one unutar iste porodice.
Ja ne znam šta su ljudi, vi mi recite.
Ne zavijam sve u crno i ne predstavljam sve kao glupost, ali objektivnost scena koje se prikazuju su priča sama za sebe. To je tako kako je.
Nema više ljubavi prema ikome osim prema samom sebi.
Ja ću bar biti iskrena. Stavit ću veliko ogledalo preko puta sebe, spremiti ručak i slaviti sama sa sobom. I Bajram i Božić i Novu godinu i Hanuku.
-"Jao baš si divno napravila ručak. Niko ga ne zna bolje napravit. TI si najpametnija osoba na svijetu. Imamo potpuno isti način razmišljanja. Čak i misli istovremeno izgovaramo. Vrlo zanimljivo..."

Baš lijepo... zadnji raspust u životu, a ja idem iz sobe u sobu i gledam kroz prozor s vremena na vrijeme. Izaći s prijateljima? Kojim prijateljima? I ono malo što ih ima, nisu dostupni. Neko je na moru, neko je umoran, neko ima posla u kući. (Možeš mislit.)
Baka gleda dnevnik na TV-u i svađa se sa televizorom. Tata dođe s posla i legne spavat. I svaki dan je isti.
Da nađem posao? Ne treba mi. Još će više biti dosadno, a pare mi ne trebaju. Ionako ne bi bile neke.
I šta god se dogodilo u međuvremenu opet sve ostaje na spavanju, jedenju, pijenju, sranju, pišanju i životinjskom nagonu za razmnožavanje. Pardon, na ljubavi.
Ali nema veze. Dosada je, ipak, luksuz. Samo je šteta što je lijenost bolest.

Sjedim neki dan sa prijateljima na klupi, počela padati kiša. Mrsko nam ustati, otvorimo kišobran, a ostanemo na klupi. I prolazi muž i žena sa bebom u kolicima, ali bez kišobrana. Nama beba slatka gledamo je i smješkamo se. A žena kaže mužu: Ajde im Boga ti uzmi onaj kišobran!!!

Kad bijah mlad
tražih posao, novac, osamostaljenje, kuću, auto,
kad ostarih dobih sve to,
a mladost više nikad dobit ne mogu.

A gdje je ljubav?...

Lijep dan danas. Pravi "ljetni". Kiša, mrak, zima. Još malo pa će snijeg. A šta ja ono rekoh u onoj svojoj pjesmi? Trebaš kad izađeš ponijeti i jaknu i majicu kratkih rukava i kapu i šal. Nekad i kremu za sunčanje. Ali i zimske rukavice, za svaki slučaj. Nekako je klizava ova kiša. Ja živim malo na uzbrdici trebam samo stati na cestu u običnim tenama i eto me u grad. Ne trebam hodati... A oprez kod pojedinih auta. Kad zakoče idu još pet metara naprijed pa se tek onda zaustave. Pogotovo one naše legende Golfovi jedan i dva i ti poluraspadnuti sistemi. Pa da im bar gume stave kako treba! Uh, užas...

 ja sam maturant. Blago meni jelde? :) da, da. Neću više gledati one prikaze iz škole. Zašto kažu da je period do fakulteta najljepši dio života?! meni je taj period bio smrt. I dosta mi je one mame. Sad ću živjet sama. Nema više - "Sine popij čaj. Sine jesil se okupala? Sine, popij čaj ništa me ne slušaš." Eh, neću više nikog morati slušati.

One moje budale jedva čekaju da se udaju. Ih, ned'o mi dragi Bog. Radje bih sad skočila sa zgrade. Ne pada mi na pamet slušati nekog krmka kako podriguje, prdi, i pije pive. Jer ja to radim, pa nema mjesta za još jednog takvog:)

Dosta je meni ovog dosadnog života. Tako se završi škola...

I osoba koja mi je kofol najprijatelj mi se evo petnaest dana ne javlja. Samo šeta sa svojim dečkom. A u pm, kakvo mi je to prijateljstvo!

Ja zapravo mnogo bolje razumijem dečke nego cure. Oni su realniji. I bolji su prijatelji.

U svakom slučaju, moram se spremat za fakultet:) Haha, koji da Tag stavim na ovo? Mogao bi filozofija... Samo pričam u prazno.

Ljudi ako neko zna neku izdavačku kuću nek mi javi:) Obogatit ću se jer se prazne priče najbolje prodaju.

Odoh ja sad popit svoju pivicu.  

Ovo se može primijenit na većinu... tj. jako veeeliku većinu, 99% ljudi. Ja ću ostat "uobražena" pa sebe svrstat u onih 1%.

Eh, prva faza - zaljubljenost. Znate ono: znojenje dlanova, lupanje srca, crvenilo, nepovezan govor... E pa ne znam zašto se to događa kad smo zaljubljeni jer upravo to odbija onoga koga volimo. Pa, ozbiljno. Kome će zapasti za oko neko ko se crveni i ko nervozno, nepovezano priča?

Druga faza - zavođenje. Ono kad se javi mali đavoljak u nama, a mi u početku još možda i tvrdimo da nismo zaljubljeni. Puno ima lopovluka u tom zavođenju. Obično prikrivamo sve svoje mane, a naglašavamo samo dobre strane. Predstavljamo se potpuno drukčije od onoga što jesmo. Eh, možda čak i veeeelike laži stupe na scenu. Kao npr. "vozim Ferarija." Ili "namjeravam kupiti avion i oblijetat njime po gradu." Ili "Najbolji sam na treningu, lomim sve." Ili "Glavna sam cura u školi svi me žele, ja ih odbijam." Ali šta da se radi kad nakon ovako velikih laži dođemo u slijedeću fazu...

Treća faza - početak zapleta. Ko jeste u vezi, ko niste u vezi. Ne znate ni vi. I ako ste dečko, uđe cura s vama u dvorište kuće i pita - "A zar nisi rekao da imaš Ferarija pred kućom?" A onda uđe u dnevni boravak - "A gdje je kućno kino i ekran preko cijelog zida?!" Odvedete curu na trening a tamo ih pola igra bolje od vas.

-"Pa zar nisi rekao da lomiš sve na treningu?"

-"Da mila, ali znaš, povrijedio sam zglob neki dan, pa se teško snalazim."

:) eh pa i nije se lako snalaziti kad sve one silne laži dođu na vidjelo.

A cure imaju drukčiju strategiju u ovoj fazi. Počinju se oblačit izazovno. Kratke suknjice, veliki dekoltei, štiklice, feniranje kose, šminka... Ali zato su im pogledi neprestano na očima njihovog dečka. Zašto? Jer su poželjele te divne oči svog dečka? Ne. Već gledaju u koju će curu on malo duže gledat kad bude prolazio pored jedne takve, a kad cura primjeti jednu takvu koja je otela pogled njenog dečka, zaključi: - "Slijedeći ću put obući suknju kraću od njene! Pa će onda mene gledat, ne nju!"

I onda kad obuče nešto takvo, jadnom momku moraju ići oči na dupe. Pa kako da ne idu kad malo fali da bude gola! Suknja joj je samo dupe prekrila! I onda se cure žale što ih gleda u dupe i tvrde da misle samo na seks! ( ne kažem da ne misle). Ali ih one još više izazovu.

Četvrta faza - zaplet! Da, sad ste sigurni da ste u vezi nema više možda jeste, možda niste. Hodate držeći se za rukicu, ljubite se na klupici u parku, čekate kad će vam roditelji otići negdje da ostane prazan stan...

I bude u početku sve lijepo, ali kasnije...

Peta faza - rasplet/zaplet, rasplet/zaplet,... Svađe! Sumnjičavost! Nepovjerenje! I odvratna PATOLOŠKA LJUBOMORA! Sumnjate na svakoga. Cura ljubomorna na njegove treninge - "Više voliš treninge od mene!"

On ljubomoran na curine prijatelje - "Varaš me, varaš! Kofol ste best friends, a varaš me!"

-"Čovječe, moj best friend je Ana! Žensko je!"

-"Možda si lezbijka! Varaš me! I to si mi još i lagala! Lezbačo jedna!!!"

-"I Kristijan mi je best friend! A on je gay! Šta ćeš sad reći. jel te i s njim varam?!"

-"Pa, svakako! Pederušo jedna!!!"

Zadnja faza, kraj... "more bit bidne, more bit ne bidne." Ali uglavnom se raskidi i pomirenja učestalo ponavljaju. Pomirenja idu uz izlive nježnosti ili uz krevet ( kad ostane prazan stan ). Raskidi uz nepovjerenja i ljubomoru.

Kad jednom upadnete u ovakvu vezu, teško se izvući. Stalne svađe i pomirenja, svađe i pomirenja, svađe i pomirenja... vas emocionalno iscrpe. A opet mislite da ne možete bez njega/nje...

Začarani krug...

Možete i indirektno biti umiješani u ovakvu vezu... Možda je vaš best friend ta cura ili taj dečko iz te veze. Njega ćete polako zauvijek izgubiti, zbog patološke ljubomore onoga drugog...

Čuvajte se ovakvih veza, nemojte biti zabluđeni toliko da dospijete u jednu takvu.

I klonite se takvih ljudi jer vas ljubomora nekog luđaka, može doći glave...

Budite uvijek na oprezu i ako imate ovakvih problema, javite se da popričamo. Nisam psiholog, ali imam šta reći.

Postoji već ta pjesma,

lijepo i iskreno napisana,

ali ja imam reći

ponešto više o toj ljepoti.

To je ljepota jaka i iskrena,

ali varljivo trajna,

jer se tu obično javlja

u proljeće i u ljeto.

A kad je zima,

tu uglavnom prestaje romantika,

previše bude hladno i tmurno

golupčićima mnogim.

Samo se par njih tada

po snijegu i ledu

može vidjeti

kako prkose zimi.

Griju jedno drugo riječima

toplijim od sunca,

a oni drugi će tek kada otopli,

izaći iz svojih jazbina.

Tako se zna gdje je prava ljubav

ali kakve koristi kada se ne vidi kroz zimsku maglu?

Samo neka brda dosadna

- to je moj grad.

Samo magla, smeće, sunce

nestaje brzo.

Londonske kiše,

ruski snjegovi i zima,

australijsko sunce,

sve se u jednom danu izmijeni.

Nosim kada izađem,

majicu kratkih rukava,

ali za svaki slučaj i jaknu,

a možda zatrebaju i kapa i šal.

Po nebu lete crne vrane,

vrapci se kriju po grmlju,

lokve svuda po cesti,

vjetar hladno siječe oči.

Tad se sve završi zalaskom sunca,

koje se rijetko kada i vidi iza sivila magle,

i ostanu samo ulična svjetla

i glasovi pijanih iz uličnih ćoškova.